LJUBAV JE ROPSTVO A ŽIVOT SUROV

  Autor: dkica
  Language: Bosanski

Moj ljubavni život može stati u tačno dvije rečenice:"Zaljubila sam se" i "Zaljubit ćeš se ponovo." Iako nisam pretjerano zaljubljive prirode desi se i meni ta vragolasta igra srca. Često, ne prateći pravila igre ono prođe kroz mnoge razine ali do cilja ne stigne nikada. Tačno je da se držim one izreke da je najteže naći voljenog koji te voli, ali opet u dubini duše zamislim da on ipak negdje postoji.
- "Krade ti tebe za sebe, glupa budalo!" rekla sam sebi gledajući se u ogledalo tog jutra dok sam se spremala za posao. Zaljubila sam se, bila je činjenica od koje nisam bila u stanju pobjeći. Na današnjici dok vlada tzv.kriza muškosti, u vremenu kada je muško postalo ljepši, a žene jači pol, on je bio drugačiji. Više lud, manje pametan, a najviše koban po moje razigrano srce. Toj zamisli koju sam na početku smatrala suludom,na kraju nisam odoljela. Ljubav je skupina dobra i zla, ropstvo po definiciji, a ja sam postala njen zarobljenik. Njegov pogled izazivao je buktinju u moj tijelu i podgrijavao moje srce. Što sam više bježala taj pogled me je sve više pratio. Moje se srce previše zaigralo. Zaboravilo je da će ta igra, kao i sve prethodne trajati jako kratko, a prestati kad je najuzbudljivije. Željno igre nije prestajalo znajući da će i iz te izaći ranjivo, poput gubitnika. Za veoma kratko vrijeme postao je moja dnevna terapija za dobro raspoloženje. Svakog dana došavši na posao uporno sam pogledom tražila svoju dnevnu terapiju, ne mogu a da ne priznam da se i meni jako svidjela ta igra srce. Polako ali sigurno srce je slalo mozak na zasluženi godišnji odmor. Bili smo dva različita svijeta, ali opet nekako slični, ako ništa zvijezde su nas spajale. I pogrešan i pravi u isto vrijeme. Nedeljom nisam voljela ići na posao, znala bi da ga neću vidjeti. Ipak kada bi dosla ubrzo bi bacila pogled na desnu stranu i uporno zurila u to mjesto gdje je sjedio svaki dan, zamišljala da je tu osjećajući u sebi ogromnu prazninu. Bio je to veliki znak mog ljubavnog ropstva.
Ubrzo je došao moj zadnji dan na poslu, otišla sam ga vidjeti posljednji put. Pričao je, a moje oči su ga samo gledale, gledale su ono što nikada neće biti moje. Te kišne večeri za moje srce zabava prestaje. Naposlijetku....ljubav mi je došla u papučama, ali ubrzo otišla i zalupila vrata.
"Zaljubit ćeš se ponovo." dolazi ponovo ta rečenica koja u meni budi ogromnu ljutnju, bijes i nemir.
Ja sam otišla, a on je i dalje tu, ne odlazi.
Kako objasniti srcu da vragolasta igra mora prestati, kako sebi da objasnim da sve to moram zaboraviti i krenuti dalje, dalje da se ponovo zaljubim. Kako da zaboravim ako sam ostala željna nečeg novog, drugacijeg, ako sam ostala željna njega. Zašto je život prema meni tako okrutan, zašto ponovo gubim,dosadilo mi je....