Lijepo je biti zaljubljen dok ideš u školu.

  Autor: Pjesnik Zvone
  Language: Hrvatski

Mario je imao šesnaest godina kada se to desilo.
Pohađao je srednju školu u svome gradu.
Nikada nije dosad upoznao niti jednu djevojku, a tolike su ga privlačile.
Kada je završila školska godina, a trebala početi druga, iznenda je upoznao jednu djevojku, koja je upisala isti smjer koji je i on pohađao. Nije mu odmah zapela za oko. Drugi su mu govorili da joj se sviđa još odranije. Ipak odlučio da ju pozove na piće. I pristala je.
Zvala se Hana i bila je dvije godine mlađa od njega. Krenuli su poslije škole do jednoga kafića na kavu. Putem su razgovarali o temi vezanoj za školu i da li se uklopila u svoje novo društvo.
- Hej , Hana, pa reci mi, što ti slušaš od glazbe!?
- Pa sve!
- I ja također!
Dok su išli prema kafiću koji je bio u blizini kolodvora, Mario se pomalo sramio ispitivati. Hana reče:
- Zašto šutiš? Kada si sa mnom, možeš biti otvoren. Ne moraš se sramiti, prijatelji smo. A prijatelji moraju biti jedno prema drugom otvoreni, zar ne?!
- Pa da, u pravu si, stvarno si u pravu!
- Jesi li imao koju curu do sada?
- Ne! A ti dečka?
- Imala sam jednoga iz moga mjesta, ali smo nedavno prekinuli.
Kad su stigli do kafića koji se zvao Marina“, sjeli su za stol. Došao je konobar.
- Izvolite, što ćete popiti?
- Ja ću kavu.
- I ja također.
- Dobro, odmah ću vam ju donijeti.
I konobar je otišao, a oni su dalje nastavili razgovarati.
- Jel' ti pušiš, Mario?!
- Da!
- Hoćeš li i ti jednu cigaretu?
- Može!
Konobar je donio kavu.
- Izvolite!
- Hvala!
A njih dvoje nastaviše pričati.
- Hana, ti si ok cura!
- A ti si ok dečko, Mario. I dosta simpatičan.
- Opa! Ti to meni daješ kompliment?
- Pa kad ti nećeš, moram onda ja.
- Takve su rijetke kao što si ti.
- Vidi ti njega! Ovo mi nitko do sada nije rekao!
- Pa za sve postoji prvi put!
Polako su pili kavu, pa onda počeli otvorenije razgovarati.
- Otkad te poznajem, voliš pjevati. To mi se kod tebe dosta sviđa. Što si u horoskopu?
- Ovan!
- I ja isto, ali ti si otvorenija od mene.
- Da smo svi isti, svijet ne bi bio interesantan. Zar nije tako?
- Stvarno si u pravu! Moram ti reći da pišem poeziju.
- To je super! Volim poeziju, ona mi je baš cool. A kakvu pišeš?
- Ljubavnu!
- To je super! Ajde, izrecitiraj jednu pjesmu!
- Evo ova pjesma, zove se „Moja voljena“…

MOJA VOLJENA

Moja voljena
ostavila mene,
tuga me stigla,
moje srce vene.

Ne mogu ja
da nemam drugu,
nemam, nemam snage
da otjeram tugu.

Nemam tebe,
nemam drugu,
život mi teče
uz samoću i tugu.

Dok tebi i drugima
ljubav teče,
ja provodim samoću
sanjajući tebe.

Vrati se, voljena,
u život moj,
da počnemo ponovo.
Ja bit ću samo tvoj.

Kad je Mario izrecitirao pjesmu, Hana mu reče:
- Pjesma ti je OK, samo mi nije u redu što je tako tužna. zašto takve pišeš? Sigurno što nisi imao ni jednu djevojku do sada.
- Ma nije tako, to je pjesma koju sam posvetio jednoj djevojci, za koju sam se interesirao, a ona me nije doživljavala.
- A, u tome je stvar! To je više iz prijateljstva, nego iz ljubavi, koliko sam ja shvatila.
- Da, upravu si.
Kad su popili kavu, krenuli prema kolodvoru. Dok su šetali parkom, Hana će odjednom:
- Stani, Mario!
- Hana, što je bilo?
- Moram ti reći: Ovaj naš razgovor u kafiću me dosta iznenadio!
- Zar stvarno?!
- Da, i u tebi vidim lijepog, pametnog i zgodnog dečka!
- Ma hvala, a ti si super cura! A bi li mi dopustila da onda ja probam te tvoje usne?!
- Može, može, može!!! Hajde, hajde, hajde. Jer baš me zanima kako se ti ljubiš!
Lagano su se ljubili u parku pored klupe. Kada su krenuli dalje…
- Hana, nešto ću ti reći.
- Reci , Mario!
- Usne su ti tako nježne!
- A ti si stvarno dosta emotivan! Sad da ja tebi nešto reknem: Ovaj izlazak s tobom me dosta iznenadio. Zapravo, oduševio si me!
- Pa, ako je tako, bi li bi pristala da budemo skupa?
- Da, da, Mario, to već čekam duže vremena da me pitaš!
- Zar stvarno?
- Ozbiljno ti govorim. Otkad sam došla u školu, odmah si mi zapeo za oko. Ali ovo nisam baš očekivala.
- Što si mislila time reći?
- Oborio si me s nogu, onako kako ni zamišljala nisam.
- Hvala na iskrenosti, Hana. Sjećaš se kad si mi rekla da sam dosta stidljiv. Ali mi treba vremena da se opustim!
- Reći ću ti, Mario, da sam sada shvatila to. Još i otkrila da se u tebi krije dosta vatrena osoba.
- Po čemu si to otkrila?
- Dok si me ljubio!
- Onda ću sljedeći put biti još vatreniji nego sada!
- Sada mi daješ još više razloga da budem s tobom!
- U redu, draga, ako tako mogu reći?!
- To ćeš od sada stalno i govorit mi. A sa svojim poljupcima hoću da mi dokažeš to.
- Što bi ti htjela da ti pripremim za sljedeći dan?
- Kad se nađemo, hoću prvo vatreni poljubac!
- U redu, draga, kad ti tako kažeš?!
- Daj mi jedan poljubac za kraj ovoga dana,
- Da mi dan bude što ljepši!
- Dobro, dobro, poljubiti ću te, draga moja! Jer tvoja je želja da ti ovaj dan bude do kraja lijep.
- Da, tako je, dragi! Želim tvoj poljubac za kraj ovoga dana!
I Mario odmah poljubi svoju dragu Hanu..