Odrastanje u nedodjiji I dio

  Autor: Filozof
  Language: Srpski

Priča počinje prije 30 godina u malom post-industrijskom gradiću u kome sam se rodio i proveo detinjstvo, kako god da posmatrate grad ne mozete ga smatrati neobičnim ili interesantnim, pored ludnice nismo imali nijedan objekat koji je privlačio paznju i odisao duhovnim podsticajem, moram napomenuti da je ludnica bila najpoznatija od svoje vrste u blizini i bila je uvijek popunjena do zadnjeg mjesta. Gospode kako sam volio to mjesto, sjećam se da sam kao dijete uživao da provodim vrijeme u dvorištu te balgorodne ustanove, imala je veliki park koji je bio prepun ukrasnog drveća i cvijeća, gubio bih sate gledajući insekte koji su obitavali na stablima drveća ili se krili ispod kamenja, koje je kasnije uklonjeno jer je jedan pacijent mislio da je dobra ideja da testira tvrdoću kamenja o glavu … iskreno ne vidim sta je tu pogrešno uprava vidjela, a i sam pacijent nije prestao da testira tvrdoću raznih predmeta i posle njihovog neopravdanog poteza, mislim da su posle nekog vremena u potpunosti odustali od ideje da ga ubjede da ne lomi glavu, moram da priznam Srećko je bio porilično uporan tip, uglavnom jako puno vremena sam posmatrao insekte, atrakcija koja me je vukla insektima je kad ih stavite u neku vrstu improvizovanog ringa i derete se na njih kao da ste platili da gledate borbu, mada sam pored posmatrača igrao ulogu i trenera, trenerski posao mi je padao poprilično teško jer nisam poznavao niti jednog trenera, a knjige koje su bile namijenjene kao uputstva za trenere nisu se baš uklapale u moje potrebe, pa sam sam pravio sopstvene sprave i programe za treniranje, a prije nego što počnete da me osuđujete treba da znate da su borbe bile u potpunosti istraživačkog i humanitarnog karaktera. Pored borbi insekata koje su oduzimale gomilu mog slobodnog vremena, igrao sam se i sa Džekijem.
Džeki je bio mnogo ružan pas, imao je jako ispupčene oči i asimetričnu njusku , mada i pored ovih ne tako divnih spoljašnjih karakteristika za jednog psa bio je mnogo dobar pas čuvar. Gomila ljudi je Džekija nazivala nakazom, ali Džeki nikad nije uzvratio, jer priroda Džekija nije obdarila svetim darom govora, zato je svaku priliku koristo da vrši nužde po njihovim dvorištima. Takođe imao je ogroman afinitet prema obući, posebno papučama, jutarnji rituali tih ljudi počinjali su traženjem druge patike, štikle ili papuče. Ako je obuća imala neprijatnu aromu Džeki se nije ustručavao i da obavi veliku nuždu pored, valjda je u njegovom malom blesavom mozgu imalo logike da to radi pored stvari koje neprijatno mirišu... Kad malo bolje razmislim pored Džekija i ljudi koji su boravili u ludnici nisam imao drugih prijatelja.